"Ojcze nasz" w wybranych dialektach języka istanbudzkiego. Wersja nieuwspółcześniona (poza sfonetyzowaną pisownią; jest jeszcze uwspółcześniona wersja).
Wschodni dialekt
Otecu nas, kotor jesi nebesech,
neka svejti sej imeno tebe,
neka pride kralistve tebe,
neka bude volija tebe,
ako nebesech i tako na zemije,
našego chlajbu šakodene dadji nam togodene,
i odpusti nam viny nas, ako i my odpuštijam dolžnikom nas,
i ne vedi nas u jezkušenija,
toliko jezbavi nas od chudosti.
Zachodni dialekt
Otče naši, kotrŭ jesi u nebesu,
at' svjeti sje imeno tŭvoje,
at' pride kralistvo tŭvoje,
at' bude vola tŭvoja,
jako u nebesu, tako i na zemi,
chlæbu našĭgo každodenŭgo dadz nas togodena,
i odpust' nas našæ viny, jako i my odpuštivame našĭm dolžnikŭm,
i ne sved' nas u izkušnosti,
tol'ka izbav nas od hudosti.